Umami tartine

Par riječi o sendvičima; ja apsolutno obožavam sendviče! Male ili velike, otvorene ili dvostrane, hladne ili vruće, u mekim kruščićima, na krekeru ili na kriški pečenog povrća – obožavam ih sve. Nekad mi ljudi kažu kako ne bi mogli živjeti bez nečega “na žlicu”, a ja pomislim kako mi ništa na žlicu ne bi nikad moglo nedostajati dok god ima dovoljno sendviča. Volim njihovu praktičnost i volim pouzdanost voljene mješavine sastojaka. Volim njihovu prenosivost i, najviše od svega – volim kontrolu porcija.

U komunikaciji sa ljudima i uvidom u domaće prakse jedenja – od sadržaja kuharica do menija u restoranima i na obiteljskim stolovima – sendvič u Hrvata i nije neki predmet žudnje i domaća uzdanica. U društvenom životu tretira ga se kao nužno zlo koje se jede “kad nema pravog ručka” i to uglavnom radi njegove praktičnosti (jer se moze svuda ponijeti i pojesti bez pravog “sjedanja za stol”, bilo na gradilištu ili pred računalom). Najbliže što se dolazi pripravi sendviča u “ozbiljnoj” praksi jedenja je kad se hladna plata poslužuje kao dio većeg obroka (na primjer predjelo na svadbenoj večeri) no u takvim slučajevima pokaže se da su ljudi neumjereni žderonje koji iskoriste priliku da se nažderu pršuta (što će reći obično najskupljeg artikla na plati) bez mjere i bez kruha, efektivno anulirajući sendvič-značaj takovih prigoda.

Otvoreni sendviči kao francuski tartine, skandinavski smorgas, ruski buterbrod ili čak engleski grah na tostu zagovaraju posve različitu prehrambenu politiku: napravljeni sendvič cijeli je nutritivni svijet na kriški kruha. Porcije su unapred odvagane i balansirane za optimalno uživanje; bilo da je to za vlastitim skromnim stolom ili za kraljevskom trpezom. TO je stav iza kojeg mogu stati i koji želim podržati i svojim primjerom.

Još otkad sam pisala ovdje o “veganskoj vučenoj svinjetini” i otad do sad pojela još mnogo sendviča s roštilj-gljivama željela sam još bogatiji, umamijem raskošniji i svejedski sendvič tako da ga donosim ovdje s francuskim imenom tartine pod utjecajem bogatih toplih sendviča te regije. Tostirani supstancijalni kruh daje aromatičnu i snažnu bazu za mješavinu prženog špeka, karameliziranog luka i gljiva u ljutom umaku koji je nadopunjen dodacima prava proslava umami (slasno-slanog) okusa.

Potrebno (za 1 porciju od dva tartine sendviča):
dvije kriške bogatog kruha (kvasni, domaći,s krumpirom ili kao ovdje Mrežnički)

debela kriška dimljenog špeka cca 30 g
manji luk, narezan na kriške
150 g gljiva narezanih na kriške
1/2-1 žličice začina za kulen ili pikantnu kobasicu (Podravka prodaje gotovu mješavinu, u zamjenu uzmite mješavinu soli, ljute paprike i čašnjaka u granulama)
1/2 žličice šećera
1/4 žličice ljutog umaka
2 žlice kečapa
papra po želji

Dodaci:
komadić (cca 30 g) sira s plavom plijesni
tanko narezan krastavac
tanko narezana rajčica

Postupak:
Pripremite krastavce, rajčice i sir. Pripremite stol.
Zagrijte tavu i u njoj popržite špek da ispusti masnoću i u toj masnoći popržite luk da povene. Dodajte gljive, promiješajte pa pospite mješavinom začina za kulen – glavno da je slano – pa ako nemate mješavinu prvo samo posipajte sol da povuče vodu iz gljiva i kad povenu onda dodajte ostale začine.

Zagrijte drugu tavu na kojoj ćete tostirati kruh lagano prešprican uljem ili premazan maslacem s obje strane. Ako tostirate na gril tavi (kao ja ovdje) i želite jasno vidljive crte na kruhu to ćete najljakše postići tako da nakon što na jednoj strani posušite kruh okrenete na drugu i zatim opteretite kriške tanjurom ili nekom posudom (ja stavim vatrostalni pekač) – što će uzrokovati da se crte ljepše zapeku. Na kraju skinite tanjur, preokrenite kriške i samo još nakratko osušite onu stranu koja se prva pekla da bude lijepo hrskava.
Kad gljive povenu dodajte sve ostale začine; šećer, ljuti umak (moj je Brutalero i odličan je uz oprezno doziranje!), kečap i papar. Miješajte na vatri još samo 20-ak sekundi da se sve poveže i zatim stavite sa strane.
Na svaku krišku vrućeg tostiranog kruha stavite pola smjese gljiva, sa svim sokovima koji u ostali u tavi. Na vrh kriške nadrobite plavi sir i na vrh složite krastavce i rajčice.

Prionite!

Vruć, hrskav, karameliziran i ljut. Dim iz pečenog špeka daje sjajnu aromu, a mješavina začina tu aromu spaja u prekrasnu rapsodiju okusa. Prirodni glutamati nalaze se u gotovo svim sastojcima ovog sendviča (kruh, špek,gljive, plavi sir, rajčica,..) tako da ne preporučam konzumiranje istog ljudima koji već znaju da su na njih osjetljivi. Za nas ostale ova će umami bomba sigurno biti jednostavna, a slasna raskoš kojoj ćemo se stalno vraćati – prava porcija i pol!