Čips iz dehidratora

Već dugo tražim dehidrator sa kontrolom temperature, točnije: sa mogućnošću kontroliranog sušenja već od 35°C jer povremeno isklijavam žitarice da povećam njihovu enzimatsku aktivnost, baš kao što sam vam ispričala ovdje u članku o dijastatičkom sladu koji je još uvijek jedna od najboljih stvari koje možete imati u kućanstvu za poboljšavanje kvalitete pekarskih proizvoda. Također, znate već za moju nezasitnu znatiželju koja zahtjeva da isprobam i druge mogućnosti različitih napravica.

Što nas dovodi do ovog dehidratora.

Na izuzetnoj akciji za 199 kuna u Sparu tržila sam dehidrator sa 5 “tacni” za sušenje i mogućnošću kontrole temperature od 35 do 70°C. Ima ugrađeni ventilator, odzračnike na vrhu, protuklizne nogice i zaštitu od pregrijavanja. Plastični dijelovi prilično su robusni, napravljeni od prozirne prehrambene plastike i lako perivi, a potrošnja je 250-280W što će reći da za 10 sati sušenja na najvećoj snazi trošite 2.8 kilovat sata struje ((snaga u vatima × potrebni sati rada) / 1000 = potrošnja po kilovat satu (kWh) ). Promjer tacni je 25 cm s tim da srednjih 6 cm zauzima “tunel za zrak” što će reći da je približna količina korisnog prostora 460 kvadratnih cm po tacni (460×5=2300 cm2 za sve tacne odnosno vrlo impresivno za aparat 26 cm  širok i 30-ak cm visok – super omjer za osušiti manje količine voća i povrća u malom kućanstvu).

Imam 100 ideja za stvari koje želim isprobati osušiti u njemu kad krene sezona svježeg voća i povrća, a za priliku instant gratifikacije odmah po dolasku iz dućana isprobala sam jedan jednostavni recept za čips koji želim podijeliti s vama kako zato da uživate samnom u mojoj ludosti tako i jer mi se čini da je ovo odlična ideja za iskoristiti višak kuhanog krumpira.

Potrebno (za 1 sušenje u svih 5 tacni dehidratora, smanjite po potrebi):
3 srednja krumpira (cca 300 g), oprana i skuhana, nije potrebno guliti
30-50 g sira jačeg okusa (npr. parmezana ili ementalera)
0.5 -1 žličica soli
začini po želji: suhi vlasac, kopar, talijanska mješavina, kajenski papar – odaberite
vruće vode toliko da možete sve izblendati u glatku smjesu (voda može biti ona od kuhanja krumpira)

Također vam je potreban papir za pečenje!

Postupak:
Od papira za pečenje iskrojite krugove da stanu na tacne dehidratora. Ja sam to napravila tako da sam odrezala kvadrat promjera 25 cm i zatim ga presavila na pola pa na četvrtine i zatim četvrtine preklopila još dva puta dijagonalno da dobijem špičasti tuljac kojem sam onda odrezala oko 3 cm vrha (dio prema sredini tacne dehidratora) i poravnala široki, vanjski dio (onaj prema obodu tacne dehidratora). Kad se oblik odrola obije se krug s rupom u sredini koji taman stane u tacnu dehidratora. Ako je potrebno još malo dotjerajte oblik, a zatim taj prvi iskoristite da iskrojite još 4.
Sve sastojke ubacite u blender i usitnite u posve glatku pastu. Koristite što je moguće manje vode jer će to omogućiti kraći postupak sušenja.
Uz pomoć žlice ili manje zaimače (“šeflje”) izlijte dio smjese od krumpira na tacnu obloženu papirom i razmažite što tanje. Idealno je oko 2 mm debljine.
Tek kad razmažete stavljajte tacne na postolje dehidratora da vem se ne bi dogodilo da slučajno nalijete ljepljivu smjesu na element za grijanje i ventilator.

Kad razdijelite svu smjesu poklopite dehidrator i stavite da se suši na 60°C. Teško je reći koliko će to trajati jer su papiri za pečenje različiti i smjesa može imati različite sastojke i debljine, pa će to biti za 4-10 sati. Dobro je svaka 2-3 sata presložiti tacne da se ravnomjernije suše – preslagujući one sa sredine prema dolje i one odozdo na vrh tornja.
Kad smjesa već izgleda lijepo suha i odvaja se od papira ogulite je nježno rukama i uz pomoć noža za mazanje i preokrenite čips da se osuši kratko i sa druge strane (oko 1 sat).
Na kraju ohladite čis potpuno, izlomite ga i ako ga niste svog pojeli isprobavajući – spremite u posude ili vrećice koje se daju čvrsto zatvoriti (da ne povuče vlagu iz zraka jer tada više neće biti hrskav*).


Jesam li zadovoljna?

Osim što sam progutala čips u veličini cijele jedne tacne u svrhu kontrole kvalitete dok sam ga provjeravala, gulila s papira i trgala na komade osušenog (to je ok, krumpir je ionako već kuhan i prije nego počnete dehidraciju) jako sam zadovoljna finalnim proizvodom. Predivno miriše (otprilike kao onaj sir i luk kupljeni čips), hrskav je i slasan i odličan međuobrok ili delicija za poslužiti uz čašu piva ili raskošni sendvič. S obzirom da je od cjelovitih namirnica i da u njemu nema dodanih masnoća osim onih iz odabranog sira ovo je odlična punovrijedna namirnica, prava porcija i pol slasti i dobrog raspoloženja.

Njam!
cips-iz-dehidratora_naslovna
Isprobajte, uživajte i u slast! I javite kako je vama uspjelo 🙂

*Ako vam se ipak dogodilo da je čips povukao vlagu i prestao biti hrskav – i to vrijedi i za domaće i za kupljene čipseve – stavite ga 3-5 minuta u vruću pećnicu na 180°C uz ventilator. Tako će ponovo postati hrskav.

Dodatni savjet:
Ako vam se dopao recept, a nemate dehidrator ovaj isti recept možete pripremiti tako da smjesu krumpira namažete na komad papira za pečenje smještenog u plitki protvan i sušite u pećnici na najnižoj temperaturi uz ventilator nekoliko sati. Kad bude suho na dodir ogulite s papira i preokrenite (nema veze ako se izlomi, samo je važno da i izlomljeni dijelovi budu preokrenuti) pa sušite još malo.

Autor: derzafanistori

I am avid learner from Croatia currently tackling Japanese language and culture, knitter, DIY person and all-around experimenter.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s