Drugi Novosadski Festival Craft Piva

Ovu srijedu umjesto uobičajene tehnike srijedom – pivopis!

Pivopis je zapravo portmontro koji sam upravo smislila (ili, više vjerovatno, nekom ukrala), a odnosi se na pivski putopis. Put o kojem se radi je put u Novi Sad prošlu subotu (21.5.2016.) i to na Drugi Novosadski Festival Zanatskog Piva.

Inače sam putnik dostojan pripadništva rasi citerijanaca, koji preferira upoznati novo iz udobnosti vlastita brloga, ali ova se prilika otvorila ludo izuzetno: u poslovnom razgovoru sa kolegom iz Novog Sada prije dva tjedna saznajem za festival i s obzirom da je to jedan od mojih najdražih gradova na cijelom svijetu, u kojem očekujem susresti se s najdražim napitkom na cijelom svijetu odlučujem iznaći način da svoju komotnu rit preselim 400-tinjak kilometara istočnije. Nakon nešto promoćurnog dogovaranja prilika za putovanje se oživotvoruje u vidu mjesta u autu uz dva selebritija – Domagoja Jakopovića Ribafiša, pivskog someljera s potvrdom, i Marka Ožegovića, Ratebeer stručnjaka. Kratko klikanje po Gigstix donosi i kartu “v žep”, a moram pohvaliti i njihovu izuzetnu korisničku podršku koja brzo reagira i daje odlične upute. Odličan je također bio i sam put na koji smo krenuli u subotu oko 9 da bi, uz vrlo malo čekanja na granici i pristojnu količinu kruženja po Novom Sadu radi utrkom zatvorenog dijela grada nešto nakon 14 bili u dogovorenom konačištu.

Bivajući groznim štreberom koji jesam ja sam već prije polaska izguglala adresu očekivanog konačišta i tamo bila zaintrigirana sintagmom “privremeno oduzet stambeni objekat” tako da sam se veselila čuti više o tome izbliza, a bome očekivanja su ispunjena saznavanjem da je prekrasni objekt zapravo vila narko-bossa prenamjenjena u hostel. Nakon pauze samo da ostavimo stvari i pobjede mog prijedloga da se na festival ide pješke zaputili smo se prema Klubu Fabrika, koji je zajedno s susjednim Kvarterom bio domaćin Novosadskog Festivala Zanatskog Piva.

Prva stvar koju moram pohvaliti je izvrsna organizacija ulaza: na ulazu je bilo dovoljno ljudi za nesmetano ulaženje puka kao i preuzimanje akreditacija, a brendiranim čašama koje su gosti festivala preuzimali predavanjem ulaznice eliminiran je nastanak hrpa smeća, a također podijeljen odličan kolekcionarski artikl. Jedina stvar koja me muči oko te čaše je odabir weizen čaše, a ne pinte koja bi smislenije išla uz zanatsko (craft) pivo, no pretpostavljam da bi razlog mogao biti posve prozaične prirode – kao npr. da je weizen čašu zbog oblika pripitom čovjeku lakše ne ispustiti. Čaše su za ovu prigodu bile označene i markacijom ne samo od 0.5 i 0.3L nego i onom od 0.2 što je genijalna ideja za festival s dvadesetak izlagača sa u prosjeku 3 piva na točioniku.

Nakon razmjene dinara za monopoli-novac (vaučere) i saznavanja da se cijene “moje doze” piva kreću oko 200 dinara (12 kn) osjećaj djeteta u tvornici čokolade kompletiran je, a ubrzo otkrivena činjenica da je festival pun stoutova (iako ih prema programu i prethodno pročitanim sadržajima nisam mnogo očekivala) je bila kao personalizirani poklon od Svemira.

U sasvim nevjerovatnom spletu okolnosti pojavljuje se i Aleksandar Vukosav, kućni pivar iz Sarajeva, koji je svoje predavanje o kućnom kuhanju piva trebao (na moju veliku žalost) održati u petak i izvješćuje nas da je predavanje prebačeno za danas (subotu)!
predavaci-se-upoznaju
No, prvo malo testiranja i pisanja bilješki (jedino pisanje bilješki može ukrotiti to nevjerovatno uzbuđenje :D). Kompletan popis piva za koja sam napravila bilješke može se vidjeti na mom Untappdu (koji sam ažurirala tek po povratku jer na festu nije bilo upotrebljivog wifija, a buđet sam radije utrošila na pivo nego roaming), a ovdje izdvajam favorite.

Najbolja tamna piva:
3. The Black TurtleStout (Naše Tamno Pivo): predivna gusta pjena i jaki kaveni okus. Kako se grije daje malo kiseline u mirisu, ali inače izvrsnog, zaokruženog i punog okusa
2. Pivara TronImperial Stout: fantastično, jako životno, pjenušavo i sastavljeno od mnoštva aroma. Praznik u ustima. Nakon što sam prestala pisati bilješke vratila sam se kupiti još 😀
1. NikolacarSuicide Stout: vrlo suho, vrlo tamno, izvrsno pivo. Pjena je neravnomjerna i nije kremasta sva isto velikih mjehurića, ali je zato dugotrajna i daje predivan jaki miris prženog slada bez imalo natruha kiseline ili alkohola. Suicide stout (samoubilački stout) je također primjereno ime jer u tako izvrsnom pivu čovjek bi se poželio utopiti


Najbolja svijetla piva:
3. Crow BreweryGecko: odlična APA vrlo snažnog cvjetnog mirisa, favorit među domaćom ekipom pivskih znalaca. Pjena brzo nestaje, a okus je topao i lijepo balansiran slad sa niskom gorčinom
2. DogmaSvetionik: Predivna svijetla boja, neprozirno i jako aromatično. Onog jakog mirisa IPE od kojeg instantno znaš da nikad više niti jedan dućanski lager neće dobiti više od 3, ako ova čarolija može biti ocjenjena samo sa 5
1. ZebrewApache: savršeno na svim razinama; dizajnom, bojom, prekrasnom pjenom koja se mućkanjem savršeno regenerira, izuzetnom voćnom aromom i kremastim osjećajem u ustima (mouthfeel).

Ono što mi inače zapinje za oko u slučaju srpskih poduzetnika bilo koje vrste, od dućanđija do glazbenika do pivara, također je ovdje bilo evidentno; ljudi razumiju da je prezentacija bitna i trude se ne servirati kupcu ono što želi vidjeti nego živjeti svoj proizvod u koji vjeruje. Štandovi su sve do jednog bili okićeni promotivnim materijalima i zanimljivim stvarima, i među njima (uz očekivano prekrasni Zebrew) posebno se isticao Tron Brewery. Kod Nemanje Stefanovića, meštra od pive Pivare Tron, sve je bilo u stilu; od bannera i piva do pivskih grisina i stout pivskih sapuna. Bez obzira na gužvu i umor Nemanja je bez greške nosio smješak pravog entuzijasta i domaćina tijekom cijelog događanja, a također bio izuzetno raspoložen i komunikativan.

Predavanja su također bila izvrstan i edukativan dio ceremonije i održavala su se u galeriji Fabrike (koja nekim čudom nije propuštala odličnu muziku po izboru dj-a koja je odjekivala ostalim prostorom Fabrike i Kvartera) tako da sam poslušala dio predavanja “Praktično kućno pivarstvo” Aleksandra Vukosava (volimpivo.ba), a onda podržala i suputnike Marka Ožegovića koji je pričao o povijesti kraft pivarstva u regiji i Domagoja Ribafiša Jakopovića koji je dao mišljenje o zanatskom nasuprot industrijskog piva. U publici se okupila zainteresirana i interesantna grupa slušatelja tako da je bilo i diskusije, što je razveselilo i cijeli skup otvaranjem nekih manjih tema koje bi možda prošle nedotaknute.
obavezni-selfi-na-ns-craftbeerfestu
Naposljetku, klopa:
Tehnologs i Toster su, u nedostatku boljeg termina, dva najbolja fast food-a u Novom Sadu, a također i podržavatelja zanatsko-pivarske scene. Fast food u ovom slučaju je termin koji divno opisuje brzinu kojom su predani pekači i poslužitelji radili, ali u nikojem slučaju ne znači i manjak kvalitete jer oba obrta poslužuju hranu dostojnu vrhunskih restorana. Tehnologs poslužuju sendviče raznih vrućih punjenja poput vratine ili vlastitih roštiljskih kobasica s prilozima u posebnoj gurmanskoj lepinji, a Toster je hamburger bar naprosto vanrednih istinskih burgera slasnog mesa i zamamnih peciva po posebnoj recepturi.

Toster bar smo također posjetili sutradan za doručak prije povratka u Zagreb i uvjerili se da se njihova kvaliteta proteže još daleko dalje od dojma stečenog tijekom festivala. U prostoru pasaža u Zmaj Jovinoj 24 dočekuje nas vlasnik i uz razmjenu dojmova od jučer nudi brdo priča o nastanku obrta i idejama iza svojih predivnih mesnih kreacija obučenih u najfinije odore brioš peciva. Svaki vikend tamo se nudi poseban specijal pa smo i mi ovaj put kresnuli jedan; burger na salati i tartaru, sa pohovanim pečurkama i krastavčićima na vrhu. Prije pečenja gazda goste pita kako vole meso pečeno tako da smo dobili savršeni “rare” odrezak, sa krasnim prugama i mirisom roštilja izvana, a unutra još ružičast. Ja sam inače veliki obožavatelj tartara, ali mislim da bolji od ovog nisam nikad pojela. Testirali smo i pljekavicu Vatra, umočenu u usitnjenu čili papriku, ljuću od ičega, i tako ponijeli sa sobom i to uzbuđujuće i prekrasno iskustvo sa ovog izuzetnog festivalskog vikenda.

 

 

Oglasi

Autor: derzafanistori

I am avid learner from Croatia currently tackling Japanese language and culture, knitter, DIY person and all-around experimenter.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s